Jump to content

Bob Rok

Novi član
  • Content Count

    137
  • Joined

  • Last visited

Community Reputation

14

5 Followers

About Bob Rok

  • Rank
    Novi član
  • Birthday 02/03/1995

Recent Profile Visitors

1,115 profile views
  1. Još jedan genijalni strip, čiji je autor Roberto Raviola, jedan od idejnih tvoraca najboljeg stripa na ovim prostorima Alan Ford, a koji je bio crtač. Družina od vješala je još jedan strip italijanskog autora Magnusa koji je prije ovog stripa radio na Alanu Fordu. Međutim crtač Magnus se zasitio Alan Forda i napušta svog prijatelja i kolegu Bunkera i osniva sopstvenu malu izdavačku kuću Geis. Magnus je uspostavio saradnju sa Đovanijem Romaninijem koji postaje zadužen za scenario i tako je nastao serijal Družina od vješala kog karakteriše sjajan crtež i zanimljiva priča. U početku su planirana 24 nastavka, ali je zbog smanjenog interesovanja publike broj smanjen na 20. U ovom stripu pojavljuje se veliki broj likova i sudbina, izmišljenih kraljevstava. Tu je između ostalih kmet, bivši pomoćnik krvnika, ostareli štitonoša, blesavi vojvoda, ratoborni kapetan i goropadna djeva. To su likovi toliko različitog karaktera da ne mogu zajedno funkcionisati, a da se ne stvore zanimljive situacije. Izvorna družina se raspada i svako ide odvojenim putem, sa različitim ciljevima da bi se na kraju ponovo sreli i ujedinili u neočekivanom trijumfu. Na svom putu Obješenjaci će iskusiti puno magije, sresti zbirku zanimljivih likova, kako stvarnih, tako onih preuzetih iz raznih mitologija (Drakula, mletački Dužd, zmajevi, trolovi, kraljevi, prinčevi, veziri, zlodusi ...). Družina od vješala je rijetko duhovit a istovremeno i inteligentan i maštovit strip čiji epilog mami suze na oči i u kojem će svako za sebe da nađe "ono nešto" da ga privuče i dugo zadrži u svom svetu.
  2. "Mi smo rođeni u ovom svetu da bismo ga prihvatili, ne samo da bismo saznali o njemu. Znanje nas možda može učiniti moćnima, ali punoću dostižemo samo ako smo puni saosećanja. Najviše obrazovanje nije ono koje nam pruža samo činjenice, već ono koje čini da nam život bude u harmoniji sa svim stvorenim. Ali mi nailazimo na to da škola takvu pouku o saosećanju ne samo da zanemaruje, nego se čak i bori protiv nje. Od najranijeg detinjstva stvaraju nam navike i nameću znanja na takav način da se naš život odvaja od prirode, a naš um i svet se od naših najranijih dana predstavljaju kao suprotnosti. Tako je najviše obrazovanje za koje smo predodređeni zanemareno, a mi smo naterani da izgubimo naš svet da bismo, umesto njega, našli gomilu podataka. Mi detetu oduzimamo Zemlju da bismo ga naučili geografiju, oduzimamo mu jezik da bismo ga naučili gramatiku. On žudi za Pričom, a zatrpan je spiskom činjenica i datuma… Detetova priroda buni se protiv takvog nečovečnog postupanja, pateći svom svojom snagom, da bi naposletku bila u potunosti ućutkana kaznom. Cilj obrazovanja je da čoveku pruži jedinstvo istine. Nekada davno, kada je život bio jednostavan, svi različiti aspekti čoveka bili su u potpunom skladu. Ali, kada je došlo do razdvajanja intelekta od duhovnog i fizičkog, obrazovanje je svoj naglasak stavilo na intelektualni i fizički deo čoveka. Mi isključivo obraćamo pažnju na to da damo deci podatke, ne shvatajući da takvim pristupom produbljujemo jaz između intelektualnog, duhovnog i fizičkog. Ja verujem u duhovni svet ne kao u nešto što je odvojeno od ovoga sveta, već što je njegova najdublja istina. Sa svakim dahom koji udišemo, mi stalno treba da osećamo ovu istinu: da živimo u Bogu. Rođeni u ovom divnom svetu, punom tajne beskonačnog, mi ne možemo da prihvatimo da je naše postojanje samo trenutni izliv slučajnosti, koji plovi na struji materije ka nekakvom večnom ništavilu. Ne možemo da svoj život posmatramo kao san snevača koji se nikada ne bude. Mi posedujemo ličnost kojoj su materija i sile besmislene ukoliko nisu povezane sa nečim beskrajno ličnim, čiju smo prirodu donekle otkrili u ljudskoj ljubavi, u veličanstvenosti dobra, u mučeništvu herojskih duša, u neiskazanoj lepoti prirode, koja nikada ne može biti prosta fizička činjenica, niti išta drugo do izraz ličnosti".
  3. Mislim da bi trebalo malo oživiti ovaj podforum. Samo da dođem sa posla.
  4. Teško da se čovjek može razočarati kod ruske književnosti.
  5. Ljudi ja vas zamoljavam, ako već tražite od drugih mišljenje o nečemu, prvo vi napišite svoje. Možda bi se onda povela i neka zdrava diskusija. "Orlovi rano lete" sam čitao jako davno, kao i film što san gledao jako davno (ima 15 godina), onda mi je to bilo jako dobar roman o djeci koje skrivaju od "zlog" učitelja Paprike, koji je došao na mjesto njihove voljene učiteljice Lane, njihovoj želji da odbrane otadžbinu od okupatora, što oni to posle i rade. Ta djeca su jako zanimljiva, Ćopić ih je baš lijepo napisao, baš na svoj način. Dio romana je inspirisan stvarnim događajima Branka Ćopića. Nego, "Orlovi rano lete" kao roman je samo za one za koje je i namjenjen, za djecu, naravno mogu to i odrasli da čitaju, ali ipak djeca su ta, koja su i bela meta.
  6. Da probam da nešto novo. Napišite kratku recenziju o nekom književnom djelu po želji. Može to biti bilo šta, bilo da vam se sviđa ili ne. Recenziju pišite u vidu nekog utiska, zašto vrijedi čitati, zašto ne, kakvi su likovi, njihova psihologogija, da li je precjenjeno itd. I na kraju zaključak. Bez prepričavavanja djela. Nemojte pisati: "Roman je o tome i tome, likovi su ti i ti. Oni su putovali tamo, našli to itd. (Može samo u početku jedna rečenica da se zna šta je radnja). Tijelo recenzije (nije baš neophodno da bude 100% ovako, ali) : 1) Opis radnje u najviše 2 rečenice: "Roman (ime) je poznato djelo koje prati dešavanja u *neki period*. 2) Utisci, suština... "Ovo je jedan od najboljih romana tog perioda. Glavne teme romana su čovječanstvo, njegovo ponašanje u želji za opstankom i šta se sve pretvaramo kada nam život visi o koncu itd." "Ovaj roman je jedan od najprecjemjenih književnih djela ikada. Bezpotrebno filozofiranje, predvidivi postupci svakog lika, nikakav razvoj radnje." 3)Likovi "Likovi su odlično napisani. Svaki je višeslojan i ima odličan razvoj kroz čitav roman. Od plačljivka koji se bojao mraka, do junaka i čovjeka koji je spasio čovječanstvo." "Likovi su očjano napisani. Pisac kao da je bio pijan dok je pisao roman i kao sa je želio da što prije završi ovu abuminaciju od romana. Svaki postupak likova je prethodno osmišljenog plana. Svaki lik je jednodimenzipnalan i bez ikakvog razvoja u čitavom romanu. Od početka do kraja je jedan obični kukavica koji i dalje nije sposoban da bilo šta uradi. " 4) Zaključak : "Na kraju bih dodao. Ovo je jedan stvarno odličan roman o ljudskoj psihologiji koji se mora pročitati jednom u životu. Ne samo da pokazuje kakav je čovjek, nego i zadire skroz duboko u njegovu psihu i pokazuje i da oni za koje mislimo da su dobri, zapravo postaju životinje u želji za svojom egzistencijom. " "Nikada u životu nisam čitao lošiji roman. Filozofija na nivou prosječnog osnovca. Ne znam šta je pisac imao na umu, ali vidi se da je napamet pisao nebuloze, čisto jer je htio da ispadne pametan, a u stvari je ispalo suprotno." Pa navalite sa pisanjem.
  7. I da i ne. Svakako, ako bilo šta pročitaš širiš vidike, riječnik, bolje rezonuješ, bogatiji si u mnogome. Ali precjenjenost je subjektivni ukus samo kod knjiga. Svi ti kažu kako je knjiga ekstra i ti je pročitaš i ne vidiš ništa od toga što drugi kažu, ali opet si bogatiji za jednu knjigu. Dok na primjer kod serija, filmova i animea precjenjenost svakako postoji.
  8. Evo sad je Tramp predložen za Nobelovu nagradu. Eto do čega se dođe. Da ljudi nemaju kome dati, nego napamet izmišljaju.
  9. A ok je i onlajn čitanje na kraju krajeva. Ako ne možeš naći knjigu bilo da kupiš, bilo ovako u biblioteci, onda je i onlajn čitanje super, ali samo štetno za oči.
  10. Prvo muzika sa smislom, sa nekom porukom i muzika koja stvarno sadrži emocije. Slušam rep/hip hop tipa Beogradski sindikat preko 10 godina, ako ne i od drugog albuma. U svakom slučaju prije nego su se neki rodili. Plus neke old skul grupe i Denira, Vip itd. Slušam narodnu i to često sada pokojne izvođače koji su ostavili neizbrisiv trag na domaćoj sceni. Toma Zdravković, Sinan Sakić, Silvana Armenulić (moja Dobojka) kao i žive Nataša Vladetić, Gordana Stoilkković itd. Slušam Rok domaći. Tu bi spadale skoro sve eks ju grupe. Poslednja igra leptira, Ekv, Riblja čorba, Yu grupa (Srbija), Bijelo Dugme, Divlje jagode i Crvena jabuka (samo sa Draženom Ričlom - Bosna) Atomsko sklonište, Prljavo kazalište, Parni Valjak itd ("Hrvatska). Od ostalih bih naveo prije svega Madam Piano, Ivanu Peters, Divnu Ljubojević (kao student Bogoslovnog fakulteta), Josipa Lisac, Ivanu Jordan, Rokeri s Moravu. Nikako ne dolazi u obzir novo komponovane gluposti od pjesma čiji tekst nema ni poruke ni smisla, koji je promoviše najgoru vrstu razvarata, a čiji je cilj mlaćenje bezobrazane sume para.
  11. Da li postoji neko književno delo koje smatrate da je pretenciozno, precjenjeno i slično tome? Neko djelo koje mnogi smatraju remek djelom, a vi mislite da nije vrijedno tolike hvale. Koje je to djelo i zašto? Ne znam baš iskreno. Ali bih stavio Egziperijevog "Malog Princa" kojeg sam čitao nekada davno prije 13-14 godina. Mislim iskreno da je precjenjen i da je prepun glupe filozofije koja je i upravo namenjena uzrastu za koji se i daje lektira. Ali ok, ideja svega je potraga suštinskih pitanja opstanka i života, ali ništa više i ništa posebno. Bolje pročitajte "Crveni šator" od Anite Dajamant (za žensko članstvo) o djevojci koja raste u nekom drugom svijetu sa nekim drugim vrijednostima i običajima. Semjuel Beket "Čekajući Godoa" iako smor knjiga dok se čita, knjiga je vrhunsko remek djelo. Heseov "Stepski vuk" ili "Moja Vjera" ili bilo šta od Dostojevskog.
  12. U redu je sve, s obzirom da nisam precizno napisao može svaki nobelovac, ali koji ima bar jednu napisanu knjigu i koja eventualno dobra. Meni je samo žao što ovaj podforum ima najslabiji odaziv. EDIT: Imam toliko ideja, ali samo par je zainteresovano uopšte za ovo sve.
  13. Može li slika? Mislim da je neka slika iz stripa ekvivalent nekom sitatu iz knjige.
×
×
  • Create New...